|
The “secrets” of
Croatian diplomacy and politics made public
(CROATIA – WWI ; Croatian mothers – Human
rights ; Croatia – Italy scandal ; Croatia – ICTY / EU ; Croatia, Ah
Croatia….)
LT, 04
Mar 2007
The absurd of modern
times: Croatia and Croatian best soldiers of the Homeland war are falsely
accused for the “crimes” of defending their homeland, their neighbors and
their homes.
Croatian president and
the government remain meek – if not protective - towards communist and
chetnik/Serbian/Yugoslav army crimes, the final goal of which is to
reverse the historical truth.
They’ve been experienced
at this via their communist formation, but secret-minded as they may wish
to be, they’re transparent: Mostly, they’re the enemies of Croatia; in some
milder
cases,
their entire politics
are run by Croatian enemies; and in still
milder
cases,
they collaborate with
the enemies making impossible compromises that ruin Croatia. In each case,
it is a horror that calls for a true catastrophe.
“Croatian” diplomacy by
deception, still reposing on old communist precepts (judging from all
that’s accomplished so far), subtly
kneels before false gods into withdrawal of Croatia’s
accusation for genocide against Serbia, before even discussing it at the
ICTY (Ivan
Simonovic - hr). This issue would be negotiated
secretly
–
with whom? Not with
Croatian victims, to be sure.
Here’s a guidance
provided by the “one of the most prominent
Croatian political analysts” Davor Gjenero. (Is he “prominent for he
campaigns for president Mesic and pro-Yugoslav/-Serbian groups such as “stina”
from Split? See
“stina” profile in English too, originally established by G. Soros’s
Open Society).
Gjenero has emptied
against Croatia all ammunition of communist era, so he seeks a
justification and a cover-up for Serbian crimes in the WW I. Here
he comments
the failure of Bosnia-Herzegovina’s accusation for genocide against Serbia
(Srebrenica), and campaigns for the withdrawal of Croatia’s accusation
against Serbia (Vukovar,
Škabrnja,
Voćin, Dubrovnik...) :
"It seems
to me that the position publicly taken by professor Simonovic has been
very thoughtful and reasonable. Croatia is in a serious trouble because it
didn’t function as a normal state of law and order
in the 1990s.
Many processes have been developing without completed [defined]
administrative [procedure]. I think that, regarding this verdict [in
favour of Serbia] it’s important to stress the negative experience at the
end of the WWI when the allocation of war reparations to Germany created
the basis for creating a fascist majority. For this reason, the
international powers are not inclined to making decision about the
[Homeland 1991-95] war
reparations payments [to Croatia],” says Gjenero for
Index.
Perhaps
Gjenero can explain why Serbs are given half of Bosnia-Herzegovina at the
diplomatic table, following their military defeat in Croatia and
Bosnia-Herzegovina (Operation Storm), whilst
once a large Croat
population in Bosnia-Herzegovina fell to ever thin 10%!
And: About
which international powers
is
Gjenero
talking, about
whose “fascism”? Only Serbia and Yugoslav army
proved to be using
fascist methods [en]
nowadays in the sense that this term has been familiar to the
world.
(See also
Myth and Reality, by McAdams.)
Gjenero,
however, campaigns in favour of Serbia.
To
him,
"the
war reparation payments
[to Bosnia
and Herzegovina and Croatia]
would go in
favor of radical
parties,"
even though only in Serbia the largest party in power is the Serbian
radical party!
Thus,
Gjenero reveals the mechanism of treason:
"Some
diplomatic processes should be run in silence. The government has the
right to run secret negotiations, as well as the president of the state
[of Croatia]. The [Croatian] foreign politics
must be run smartly so to strengthen its continuity without having to
change it as the party in power changes. It's not not good to be spreading
the fire and force the
government to take a
[public] position [on the issue of genocide against Croatia] before the
time is right. As long as the solutions are far away, we must leave to the
government the space to manoeuvre, concludes Gjenero.”
(
Index).
Indeed, Croatian foreign
politics have remained essentially the same as the communist/Yugoslav foreign
politics - "continuous."
Well, well…
Since Croatia’s independence Gjenero and his
international
supporters
insisted on transparency of Croatia’s politics in all domains, and look at
them now! They're
hiding, they're advising secrecy.
On another
note, the “human
right” activists accused even Croatian mothers (Bedem Ljubavi) for war
mongering in the 1990s, for they 'transferred their sons from one army
[Yugoslav/Serbian/communist] into
the other [Croatian army], you're not peacemakers,
and that's the truth, you rose against the 1991 war
[Serbian invasion on Croatia] but you didn't
stop the war in 1995 [Operation Storm]".
(Puhovski
– hr
at the “conference for the post war truth” that took place in Zagreb and
hosted even the ICTY’s prosecutors of Croatia).
The mothers’ association of course seeks justice against Puhovski’s insult
on injury.
Yugoslav army and
Serbian chetniks launched large-scale military attacks
against Croatia following its declaration of
independence at the 1st Croatian democratic elections in the early 1990s. Croatian mothers prayed for the
peace and for the release
of their sons from the Yugoslav armed forces (JNA), in which their sons
happened to be serving a mandatory service just at the time of Croatia’s
proclamation of independence. Should have Croatian mothers asked their
Croatian sons to stay in the enemy armed forces, forced into the tanks,
planes and on the front lines against their own people and homeland?
Absurd! Yugoslav army was – secretly, of course – preparing for the attack
against Croatia much before the war even started (SANU), hoping to smash Croatia
within a couple of days. Some international forces gave them the
'green light' for such operations.
(Please refer to
Anatomy of Deceit by J. Blaskovich) Now, even Croatian mothers are
guilty for Milosevic’s evil unaccomplished in its entire agenda
and for liberation of Croatia's occupied territories in 1995 (Storm).
So the syndrome of
Croatian guilt is ready to go, and even to be exported? For, in the
country so full of “guilt,” every massacre against the people and against
the truth would be permissible - if it works in Croatia, it can work
elsewhere.
Of course, these
“prominent” figures who have conceived it enjoy protection by the president and
the government of
Croatia.
The mediocrity of
Croatia’s president who fully benefits from the prime minister’s support is vast.
But now they’re on the open with the treason of Croatia.
And I “digress” here to
sadly recall that Mesic, his gangster
Radimir Cacic (HNS) as Mesic called him once, and most of today’s visible
politicians in power or “opposition,” have had their roots not only deep
in the communist system but also in the one that marked the young age of
Croatia’s independence. (It's why Vesna Pusic
and Mesic try to impose Čačić as the head of future SDP-HNS coalition).
They’ve had their lucrative businesses even in Croatia’s Ministry of
Defense during the war (e.g. Mesic family’s “Cement” enterprise) (50% of
the State budget was accorded to MOD at the time), and some highly
positioned figures in “HDZ’s MOD” participated even in Mesic’s 1999-2000
electoral campaign (e.g., the late MOD’s Finance
Dept Deputy Chief Branko Barisic - May he rest in
peace). In the same manner, Čačić is getting
profitable construction-renovation projects from today's HDZ's Ministry of
foreign affairs, where some of his employs are not even Croatian citizens,
with no legal status in Croatia! (Why this investigation has been
interrupted?) In the 1990s, the communist secret services didn’t
have full control of Croatia as now. Those who won the defense war under such
circumstances: they’re genius indeed. And the secret of their genius lies
in love for Croatia, freedom and true Croatia’s values.
Back to the “exports” of
Croatian “experiment” of justice and guilt…
The only “firmness”
Croatian political and public “prominent figures” and diplomacy have ever
demonstrated unconditionally and continuously lies in their covering for
communist and Serbian crimes.
During the recent
diplomatic scandal between Croatia and Italy, president Mesic attacked
Italian president for bringing up the issue of communists’ post-WWII
crimes against Italian minority in Croatia.
Mesic first tried to
justify communist crimes by “revenge”:
That was a "vengeance" for fascist crimes (in the same way Serbian total destruction of Croatian Vukovar in 1991 was to be justified and devoted to the Jews by the Serbs –
something even a Jewish author Alain Finkelkraut distanced from with
indignation in
Le Monde, 7 Oct 1998 - fr). As Mesic didn’t find a fertile soil in
Europe for planting his own seed of guilt, he attempted to
accuse Italian
president for “revenge”
(revanšizam) etc.
(Haven’t I been reminding us that the
genuine communists are always speaking of their crimes when
attacking the others). But Italy and
Europe, shocked by Mesic's statements, made
it clear that Mesic was speaking to the
president of democratic and anti-fascist
Italy
(D'Alema), and Mesic withdrew. He wouldn’t make
Italians
into "revanchists" - the
innocent
victims into the guilty
ones for
communist crimes (in former Yugoslavia) upon them,
like he did make guilty Croatians for recent Serbian aggression (for
Croatian defense)
and everything with Croatian sign – his
experiment failed in
Europe.
Mesic then offered to pay out reparations to Italy ($35
million) and asked for the account number to which the funds
would be directed so to buy some grace following
his political debacle in Europe.
The prominent Gjenero
failed to request the right to secret negotiations for Croatian prime
minister and his diplomacy on this occasion: PM
Sanader
and
his diplomacy were standing publicly for Mesic, Europe
is "not
informed." Suddenly, they didn’t worry what European Union
would think about Croatia’s entry into the EU – they stand up
firmly against the EU only for protecting communist crimes.
(Sanader
attacks Brussels only for Mesic - hr)
Yes, it is blatantly
obvious now that Croatian politicians and elites
have never proved their
fortitude in defending Croatia’s
independence heroes from false accusations at the ICTY – under the pretext
that the EU would persist against Croatia's
entry into the EU.
HSS (Friscic), too, suddenly plays tough requesting from Mesic to
persist in the clash with Italy and the EU even though Mesic himself
criminalized Croatia (non-communists though) before the EU and the ICTY.
Why are they standing up
against the EU now? Which false myths their
diplomacy has been spreading for the EU to have such demands from Croatia
regarding its Homeland war heroes?
The fact is they
continuously and jointly defend and cover for Serbian and communist
crimes. Italian president didn't take it against
Croatia's efforts to join EU,
the conflict is resolved, but we know now, if Croatia's entry into EU
is full of contradictions and slow, it's for Mesic, Sanader, their
diplomacy, and their likes. They "don't want revanchism (revenge) with
Italy," but they still exercise it in Croatia.
I, Croatian patriot and
soldier,
felt some strange satisfaction at this suspicious and obvious
contradiction that Mesic and Sanader displayed in the clash with Italy:
For once more, I hoped it would become obvious to everyone that in Croatia
these same people still work to ruin, imprison and prosecute everyone
serious who dare to speak up of Croatian victims of communism.
The worst about it is that the
politicians explained Mesić's European misadventure by Croatia's "domestic
problems" (because of their treason).
Of course I congratulate
Italian president, government, and Italy for their response to
Mesic, and the idea of Croatia’s joining EU
becomes sympa to me for the first time. But I’m absolutely suspicious of
Croatian politics of joining EU via Balkan unions that serve only to
protect Serbian and communist criminals, and I’m ashamed of today’s
Croatia’s president, government and diplomacy, and
whoever among our own made their rule possible in the new century.
Europe, too, should beware of their “European” intentions.
The treason of Croatia
being so obvious, so-called elections being a farce where nearly all
visible players are controlled by the same enemy, the same traitors or the
same Gjenero’s “international powers” to which they bow (indeed, who they
are?? Why secrecy…) – only the iron fence is missing so to hide the
insults of democracy and anti-fascism as demonstrated in Croatian
“democratic” experiment where the line between “democrats” and
“communists” have never been thinner. Is the iron fence what they’re trying to
re-establish in Croatia (“Balkan”) and export to EU….
It seems they don’t event try to deceive any
longer – they act openly against Croatia, in favour of
communists. Why do they still occupy the positions of power and
influence in "democratic" Croatia??
As soon
as Sanader took over HDZ (by cheating at the internal HDZ election), he
complained, privately, how he had to work in secret because he couldn't
trust most people in his party. Why did he took over HDZ then? To finish
it up? Whom did he trust: why secrecy? - because Gjenero and "stina" ask
for it?
As we saw, the iron
fence is falling apart again and again, despite “secret
negotiations.” The “prominent” figures are falling back and seeking the
refuge in the WWI period so to justify the ideologies, injustices and the
crimes of the past century. All the ideologies of the
bloodiest, past century failed,
but their crimes and injustices are still been incited…
The way things go, we
shouldn’t mind going back to the middle age or close, so to set the
historical records straight, without secrecy.
Gjenero and his
“International powers” [secret, too?] might, for example, learn/teach the
history lessons starting from genocide in French
revolution,
La Vendée-Vengé
: Le génocide franco-français
(fr), before they
tread the judgment about Croatia and its right to reparations.
Anyhow, their “analytics” on Croatia have
nothing to do with Croatia’s reality, unique geo-political circumstances
or history. (That’s why Croatian history is still shrouded in
Bolshevik/communist myths) But wouldn’t that be too much to ask from such
“prominent” revolutionary analysts, their secret-minded political favorites in Croatian
governmental and presidential offices, their “secret witnesses” and
“thoughtful and reasonable” diplomacy.
Italy has won its
battle; Croatia is still to win its own. But with
whom. God knows.
Rise
and fear not. (St. Mathew)
|
Tekst JAVNO o "tajnama" hrvatske politike i diplomacije
prenio i
Portal Hrvatskog Kulturnog Vijeca. Blog o Demokraciji
pri VoC posebice zahvaljuje Lj.S. te Uredništvu
portala. (15. 03. 2007)
Prenosi ga na 17. 04. i
www.am530.ca
Hrvatski radio program nedjeljom od 21-22h
(Veronika Topić)
JAVNO o "tajnama" hrvatske politike i diplomacije
(Hrvatska - 1. svj. rat ; Hrvatske majke - Ljudska prava ;
Diplomatski skandal: Hrvatska - Italija ; Hrvatska - MKS/EU; Hrvatska, Ah
Hrvatska...)
LT, 04
ožujka 2007
Absurd
modernog doba: Hrvatska i najbolji hrvatski vojnici Domovinskog rata lažno
su optuženi za "zločin" obrane svoje domovine, svojih susjeda i svojih
domova.
Hrvatski
predsjednik i vlada ostaju mekušci - ako ne i zaštitnici -naspram zločina
komunista, srbo-četnika i jugoslavenske vojske, što služi izokretanju
povijesne istine.
U tome su
iskusni zahvaljujući komunističkom učenju, ali koliko god to tajili,
prozirni su: to su uglavnom neprijatelji Hrvatske; u nekim blažim
slučajevima, njihovu ukupnu politiku vode neprijatelji; te u
najboljem slučaju surađuju s neprijateljem praveći nemoguće ustupke
koji uništavaju Hrvatsku. U svakom slučaju, to je užas što zaziva istinsku
katastrofu.
“Hrvatska”
podvojena diplomacija, koja se i dalje zasniva na
komunističkim obrascima (sudeći po svemu što je dosad postigla),
potajno kleči pred lažnim bogovima kako bi povukla hrvatsku tužbu
protiv Srbije za genocid u Hrvatskoj prije nego je ista došla na raspravu
pred Međunarodni sud o ratnim zločinima (Ivan
Šimonovic). O tome bi
raspravljala tajno - s kime? Sigurno ne s
hrvatskim žrtvama.
Evo
naputka "jednog
od najuglednijih hrvatskih političkih analitičara" Davora Gjenera (Jeli on ugledan stoga što
promovira
predsjednika Mesića i djeluje unutar pro-jugoslavenskih/pro-srpskih
skupina kao što je “stina”
u Splitu, izvorno
utemeljena preko Otvorenog društva G. Soroša?).
Gjenero
je ispucao svo streljivo komunističkog doba protiv Hrvatske, te traži
opravdanje, iskupljenje i
pokriće za srpske zločine sad u 1. svjetskom ratu. Ovako komentira
neuspjeh bosansko-hercegovačke tužbe za genocid protiv Srbije
(Srebrenica), dok se zalaže za povlačenje hrvatske
tužbe za genocid protiv Srbije (Vukovar,
Škabrnja,
Voćin, Dubrovnik...):
"Meni se čini da je pozicija
[da Hrvatska treba povući tužbu]
koju u javnosti zastupa profesor Šimonović vrlo promišljena i
razborita. Hrvatska se nalazi u ozbiljnim problemima zato što 90-ih godina
nije funkcionirala kao normalno uređena pravna država. Mnogi su procesi
koji su se tada vodili administrativno nedorađeni. Mislim da je u vezi ove
presude vrlo važno istaknuti negativno iskustvo s kraja Prvog svjetskog
rata, kad je dosuđivanje ratnih reparacija u Njemačkoj stvorilo osnovu za
stvaranje fašističke većine. Iz ovog su razloga međunarodne vlasti
nesklone određivanju isplate ratnih šteta", kaže Gjenero u razgovoru za
Index.
Možda
Gjenero
može objasniti
zašto su Srbi za diplomatskim stolom nagrađeni za zločine s pola Bosne i
Hercegovine unatoč vojnom porazu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
(operacija Oluja), a hrvatsko stanovništvo u BiH palo kao nikad prije na
tankih
10%!
A o kojim
to "međunarodnim vlastima" govori Gjenero, kad o "fašizmu"?
Jedino
su
Srbija
i Jugoslavenska vojska pokazali da se u današnje
vrijeme služe
fašističkim
metodama
u
smislu u kojem je ovaj izraz poznat svijetu. (Vidjeti također
Mit i stvarnost, McAdams)
Gjenero
se, ipak, zalaže za Srbiju.
Po njemu, "isplaćivanje
[ratnih] reparacija [Bosni
i Hercegovini i Hrvatskoj] išlo bi u korist radikalima,"
premda jedino u Srbiji
većinsku stranku u vladi čini Srpska
radikalna stranka.
Tako
Gjenero otkriva mehanizam izdaje:
"Neki diplomatski procesi moraju se obavljati
u tišini. Vlada ima pravo na tajne diplomatske pregovore, a isto pravo ima
i predsjednik države. Vanjsku politiku treba voditi razborito i ustanoviti
čvrsti kontinuitet tako da se ne mijenja kako se mijenja stranka na vlasti.
Nije dobro potkurivati vatru i tjerati Vladu da se očituje o stvarima koje
nije vrijeme iskazati. Dok su god rješenja još daleko, moramo Vladi
ostaviti manevarski prostor", zaključuje Gjenero svoj razgovor za
Index."
Uistinu, hrvatska vanjska politika ostala je u svojoj biti ista kao
komunistička/jugoslavenska
politika - "kontinuirana."
Vidi, vidi... Još od hrvatske
neovisnosti, Gjenero i njegovi "međunarodni"
suradnici traže transparentnost hrvatske politike u svim područjima, a
vidi ih sad. Skrivaju se, taje.
Na drugoj
strani, aktivisti za ljudska prava optužuju čak i hrvatske majke (Bedem
ljubavi) za rat u 90-tim jer su "izvlačile
[ste] sinove iz jedne vojske [JNA] i slali u drugu [HV], niste mirotvorke
i to je istina, ustale ste protiv rata 1991 [srpske
invazije na Hrvatsku] a niste zaustavljale rat 1995.
[operacije oslobađanja Hrvatske - Oluju]"
(Puhovski
– na “konferenciji
za poslijeratnu istinu” u Zagrebu na kojoj su sudjelovali
čak i haaški tužitelji protiv Hrvatske).
Udraga hrvatskih majki naravno traži
pravdu protiv Puhovskog i njegovog dodavanja soli i uvrjeda na njihove još
svježe rane.
Jugoslavenska vojska i srpski četnici počeli su vojne napade širokih
razmjera protiv Hrvatske po njezinu proglasu neovisnosti na prvim
hrvatskim demokratskim izborima ranih 90-tih. Hrvatske majke molile
su za mir i za otpuštanje njihovih sinova iz JNA koji su se zatekli na
služenju obveznog vojnog roka upravo u vrijeme izglasavanja hrvatske
neovisnosti. Jesu li hrvatske majke trebale tražiti od svojih sinova da
ostanu u neprijateljskoj vojski, prisiljeni napadati vlastiti narod i
vlastitu domovinu u neprijateljskim tankovima, zrakoplovima i na prvim
crtama bojišta? Absurd! Jugoslavenska vojska se - tajno, naravno -
pripremala za napad na Hrvatsku puno prije početka rata (SANU), nadajući
se da će pregaziti hrvatsku u par dana. Neke međunarodne vlasti dale su im
zeleno svjetlo za to. (Vidjeti
Anatomy of Deceit, kod J. Blaskovicha)
Sad su i hrvatske majke krive što se Miloševićev đavlinji
plan nije ostvario u cijelosti i što je Hrvatska oslobodila svoja
okupirana područja 1995 (Oluja).
Tako je
sindrom hrvatske krivnje zaokružen, spreman čak i za izvoz? Jer u zemlji
tako punoj krivnje, svako masakriranje naroda i istine je opravdano - ako
to radi u Hrvatskoj, radit će bilo gdje.
Naravno,
"prominentne" osobe koje su izrodile
sindrom krivnje
uživaju zaštitu hrvatskog
predsjednika i vlade.
Mediokritet hrvatskog predsjednika koji svakako profitira na podrški
hrvatskog premijera je golem. Ali sad su na otvorenom sa svojom izdajom
Hrvatske.
I ovdje
ću napraviti "digresiju" kako bi se tužno prisjetili da su Mesić, njegov
gangster
Radimir Čačić (HNS)
kako ga Mesić jedanput nazva, i većina današnjih
političara, bilo na vlasti ili u oporbi, koji su vidljivi javnosti, imali
duboke korijene ne samo u komunističkom sustavu, nego i onom što je
označio rane godine hrvatske neovisnosti. (Zato
Vesna Pusić i Mesić
pokušavaju nametnuti Čačića kao šefa buduće koalicije SDP-a i HNS-a.) Za
vrijeme rata, dobivali su profitabilne poslove čak i od hrvatskog
Ministarstva obrane (npr., "Cement" Mesićeve
obitelji; MORH je primao pola državnog proračuna u to vrijeme), da bi
neki visoko pozicionirani dužnosnici "HDZ-ovog MORH-a" izravno sudjelovali
u Mesićevoj predsjedničkoj kampanji 1999.-2000. (npr., pokojni Branko
Barišić, zamjenik načelnika financija pri MORH-u - počivao
on u miru.). Tako
i Čačić danas dobiva profitabilne konstrukcijsko-renovacijske poslove od
Ministarstva vanjskih poslova, gdje neki njegovi radnici čak i nisu
hrvatski državljani, bez legalnog statusa boravka u Hrvatskoj! (Zašto je
obustavljena istraga o tome?).
U 90-tim,
komunističke tajne službe nisu imale punu kontrolu Hrvatske kao sada.
Oni što su
pobijedili u domovinskom ratu u takvim okolnostima doista su geniji.
Njihov genij je stvoren
u ljubavi prema Hrvatskoj, slobodi i hrvatskim
istinskim vrijednostima.
Natrag
na "izvoz" hrvatskog "eksperimenta" pravde i krivnje…
Hrvatska
politička i javna "elita" te diplomacija bezuvjetno i kontinuirano
pokazuje su "čvrstom" samo kad pokriva komunističke i srpske
zločine.
Usljed
diplomatskog skandala između Hrvatske i Italije, predsjednik Mesić napao
je talijanskog predsjednika zbog podsjećanja na temu komunističih zločina
poslije drugog svjetskog rata nad talijanskom manjinom u Hrvatskoj.
Mesić je
prvo pokušao opravdati komunističke zločine “revanšizmom”:
to je bila "osveta" za fašističke zločine (isto kao što su Srbi pokušali
opravdati i posvetiti Židovima totalno uništavanje Vukovora 1991. - od
čega se i židovski autor Alain Finkelkraut ogradio
s indignacijom u
Le Monde, 7. 10. 1998 - fr).
Kako Mesić nije našao plodno tlo u Europi za svoje sjeme krivnje, pokušao
je optužiti talijanskog predsjednika za
revanšizam
i sl..
(Koliko puta nas podsjetih da istinski komunisti
uvijek govore o svom kriminalu kad napadaju druge!?) Ali Italija i
Europa,
šokirani Mesićevim izjavama, dali su na znanje Mesiću
"da
se obraća predsjedniku demokratske i antifašističke Italije"
(D'Alema)
i Mesić se povukao.
Od
Talijana ne bi uspio napraviti "revanšiste" - od nevinih žrtvi krivce za
komunističke zločine nad njima (u bivšoj
Jugoslaviji), kao što je od Hrvata napravio krivce
za srpsku agresiju (za hrvatsku obranu) i sve što je hrvatsko. Tako je
Mesić ponudio platiti odštetu Italiji (35
milijuna
dolara) zatraživši
broj računa od Rima, nebili kupio nešto milosti nakon svog političkog
debakla u Europi.
Ugledni
Gjenero je propustio ovom prilikom zatražiti pravo
na tajne pregovore za premijera i njegovu diplomaciju: premijer
Sanader
sa svojom diplomacijom pokaza zube Europi u ime Mesića, Europa "nije
informirana."
Odjedanput im ne smeta što će EU misliti o ulasku Hrvatske u EU - odlučni
su protiv EU samo kad je braniti komunističke zločine.
(Sanader
napada
Brussels samo za Mesića)
Da, sad je
užasno jasno da hrvatski političari i uglednici nikad nisu pokazali
čvrstinu u obrani od lažnih haaških optužbi protiv hrvatskih heroja
neovisnosti
- pod
isprikom da hoće u Europu, ne žele da EU osporava ulazak Hrvatske u EU.
HSS (Friščić),
također se junači tražeći od Mesića da istraje u sukobu s
Italijom i EU-jom premda je Mesić osobno kriminalizao Hrvatsku (sve osim
komunista) pred EU i MKS-om. Zašto istupaju protiv EU sada? Kakve je lažne
mitove protiv hrvatskih heroja domovinskog rata hrvatska diplomacija
širila po Europi da je ista slala tolike zahtjeve Hrvatskoj protiv njih?
Činjenica je da oni dosljedno i združeno brane i pokrivaju samo srpske i
komunističke zločine. Talijanski predsjednik nije to iskoristio protiv
hrvatskih težnji za ulazak u EU,
sukob je izglađen,
ali sad shvaćamo zašto je hrvatski put u EU pun
kontradikcija i spor: zbog Mesića, Sanadera i njihove diplomacije. "Ne
žele revanšizam s
Italijom" ali ga u Hrvatskoj još uvijek provode.
Kao
hrvatski patriot i vojnik,
osjećam neobično zadovoljstvo zbog prokazivanja sumnjivih i otvorenih kontradikcija
koje su Mesić i Sanader pokazali u sukobu s Italijom. Još jedanput vraća
se nada da će svima postati jasno kako u Hrvatskoj isti ti ljudi rade na
uništavanju, zatvaranju i progonu svakoga ozbiljnog tko se usudi
progovoriti o hrvatskim žrtvama komunizma.
Najgore u
svemu je to da su političari objasnili Mesićev europski ispad hrvatskim
"domaćim problemima" (a to su problemi njihove izdaje).
Naravno,
čestitam talijanskom predsjedniku, vladi i Italiji za njihov odgovor
Mesiću, i ideja hrvatskog ulaska u EU prvi put mi je simpa. Ali absolutno
sumnjam u hrvatsku politiku pridruživanja EU-ji preko Balkana na način da
to služi jedino pokrivanju srpskih i komunističkih zločina, i sram me je
zbog današnjeg hrvatskog predsjednika, vlade i diplomacije, i svih onih
koji su im omogućili da budu na vlasti u novom stoljeću. Europa bi se
također morala paziti njihovih "europskih" namjera.
Sad kad je
izdaja Hrvatske tako očita, takozvani izbori obična farsa gdje su skoro
svi vidljivi kandidati pod kontrolom istog neprijatelja, istih izdajica,
ili istih Gjenerovih "međunarodnih vlasti" kojima se klanjaju (usitinu tko
su oni, zašto tajnost?) - još samo željezna zavjesa fali kako bi se
prikrile uvrjede demokracije i antifašizma u okviru hrvatskog
"demokratskog" eksperimenta gdje je crta razdvajanja između "demokrata" i
"komunista" tanja nego ikada. Jeli to žele vratiti željeznu zavjesu u
Hrvatsku ("Balkan") i izvoziti je u EU... Izgleda, više i ne igraju
toliko podvojeno nego otvoreno djeluju protiv Hrvatske, u korist
komunista. Zašto još uvijek zauzimaju vladajuće pozicije u "demokratskoj"
Hrvatskoj?
Čim je Sanader
preuzeo HDZ (krađom glasova na HDZ-ovim unutarnjim izborima), žalio se
privatno kako ne može vjerovati većini ljudi u vlastitoj stranci. Zašto je
onda preuzeo HDZ? Da ga dokrajči? Komu je onda vjerovao: zašto tajnost? -
zato što Gjenero i "stina" to traže?
Kao što
smo vidjeli, željezna zavjesa pada iznova i iznova, unatoč "tajnim
pregovorima." "Prominentne" figure bježe u doba oko 1. svj. rata da
opravdaju ideologije, nepravde i kriminal prošlog stoljeća. Sve ideologije
najkrvavijeg, prošlog stoljeća su propale, ali njihov kriminal i nepravde
još uvijek se potiču…
Kako stvari
stoje, ne bi trebalo uzmicati od povratka u srednji vijek, ili tu negdje,
i srediti povijesne račune, bez tajnosti.
Gjenero
i njegove (također tajne?) “međunarodne vlasti”
mogli bi primjerice naučiti ili podučavati povijesne
lekcije počevši od genocida u Francuskoj revoluciji - La Vendée-Vengé
: Le génocide franco-français
(fr)
- prije nego što prosude o Hrvatskoj i njezinom pravu na odštetu. Ionako
njihova "analitika" nema ništa zajedničko s hrvatskom stvarnosti,
jedinstvenim geo-političkim okolnostima ni povijesti. (Zato je hrvatska
povijest još uvijek zavijena u boljševičke/komunističke mitove.) Ali to bi
možda bilo previše očekivati od tako "uglednih"
revolucionarnih analitičara, njihovih
tajnovitih političkih favorita u hrvatskim državnim uredima, te
"promišljene i razborite" diplomacije.
Italija
je dobila svoju bitku; Hrvatska tek ima dobiti svoju. Ali s kime. Bog zna.
Ali žele ubiti hrvatske sinove
i oteti im nasljeđe. (St Mathew,
21,33-46)
|
