Text i slike pronašao i priredio (19.08.2008)

Dr. Ante Čuvalo - Chicago

DA SE NE ZABORAVI

Osnutak Hrvatskog Kluba „Ban Jelačić“ u San Franciscu (1908)

„Kroz dugi niz godina hrvatska omladina u San Franciscu željno je očekivala dan, kad će se ostvariti želja sviju čeličnih Hrvata, da se slože zajedno, u jedan klub, u jedno kolo, gdje će moći složni i bratski provadjati prazno vrijeme i zabavljati se čitanjem, sviranjem, pjevanjem i razgovorom, te time oplemeniti si duh i srce, a ujedno i ostalim pokazati put i način, kojim treba da udare.

            I napokon došao je taj željeno očekivani dan.  Ponosom kliče danas hrvatska mladež u San Franciscu „Ustorjili smo prvi hrvatski klub Ban Jelačić.“  Raditi ćemo za napredak mile nam domovine i pokazati, da u nama jošte tuče hrvatsko srce.

            Prva skupština bila je u utorak na 12. t. mj. (12. svibnja 1908.) na 245 East St. na kojoj je bilo prisutno 15 članova utemeljitelja i to: Anton Perlenda, Anton Ficović, Ivan Kubiček, Tomo Cvjetković, Vlako Miloslavić, Anton Kljajo, Lovro Lucić, Joso Bajurin, Trojo Lucić, Vlaho Cvjetković, Nikola Bajurin, Nikola Mihlinić, Joso Pavlović, Marko Pilica i Jozo Pavlović.

            Ovi mladići radili su oduševljeni hrvatskom misli, te im je uspjelo u kratko vrijeme naći toliko pristaša, da su mogli u utorak održati drugu sjednicu, na kojoj su primili 20 novih članova, te je tako klub stupio u život sa 35 članova.  Prešlo se je potom na izbor časnika, te su za ovu godinu jednoglasno izabrani slijedeći: Anton Ficović, predsjednik, Vlako Miloslavić, podpredsjednik, Anton Kljajo, tajnik, Tomo Cvjetković, racunovodja i blagajnik.

            Ivan Kubiček, Niko Mihlinić i Lovro Lucić nadzorni odbor.  Jozo Bajurin vodja.  Niko Bajurin vratar.  Trojo Lucić, obrednik.

            Oduševljenje (je) bilo neopisivo.  Mladost je klicala slobodi Hrvatske i zanosno odpjevla himnu, a nakon toga skupljeno je 100 dolara kao početni kapital društva.

            Odbor kluba nabavio je već sve društvene knjige, a ovih dana pobrinut će se za prikladne prostorije, te će se nakon uredjenja istih članovi kluba redovno sastajati i provadjati svoje slobodno vrijeme u čitanju novina, knjige, razgovoru (i) pjevanju.

            Mi (urednistvo novina „Jadran“) od naše strane pokretačima i članovima kluba najsrdačnije čestitamo.  U San Franciscu bio nam je potreban takav klub kao gladnom kora kruha.

            Nebi smjelo biti niti jednog hrvaskog mladića, a da ne pripada ovom klubu.  Ta šta je lijepše, ili stajati u salunu i trošiti teško zasluženi novac ili poći u klub i uz razgovor i pjesmu provesti vrijeme?

            Živio dakle i procvao nam na ponos sviju Hrvata San Francisca i okolice „Hrvatski Klub Ban Jelačić.“

Gornji članak je objavljen u hrvatskim novinama „Jadran“ (San Francisco), a zatim ga je prenijela Hrvatska Zastava (Chicago) u broju od 28. svibnja 1908.

Pronašao i priredio

Dr. Ante Čuvalo - Chicago

______________________________________________________________________________________

19.08.2008

Zanimljiva crtica iz povijesti hrvatskih olimpijaca

Godine 1952. na XV. Olimpijskim igrama u Helsinkiju hrvatski četverac iz splitskog veslačkog kluba „Gusar“ pobjedio je zlatnu medalju.  Bila je to prva zlatna u povijesti ondašnje države. Slavlje je bilo veliko.  Ali se nije spominjalo da se hrvatski osmerac nije vratito s tih igara u Titov socijalistički raj, nego je zatrazio politički azil i došao u Kanadu. 

Hrvatski osmerac u Helsinkiju (1952)

Hrvatski osmerac u Hamiltonu, Kanada (1953)